Dragan Vujačić: Između neizdrživih istina i spasonosnih varki

Lik i djelo Dragana Vujačića, legendarnog crnogorskog rok novinara i jednog od unikatnijih zaljubljenika u tvrdi zvuk, neodvojivi su od TV emisije "Rock Karavan". Emisija se od 2002. emitovala na "Blue Moon"-u, a potom, nakon preimenovanja, na televiziji MBC. Zaključno sa 2014. godinom, preko čak 700 izdanja.

Foto: Privatna arhiva

Kako se odvijala priča o "Karavanu", kao i sa rokenrol prilikama kod nas i šire, saznajemo upravo od autora i voditelja kultne emisije koji je, na obostrano i iskreno zadovoljstvo, rado prihvatio intervju za "O trenutku. u trenucima".

Vujačić je, inače, prvi pravi DJ u Crnoj Gori i puštao je muziku sa dva gramofona na otvaranju "Rok kluba" u sali "Dodest" u KIC-u 1971. Na događaju su svirali "Entuzijasti", a kao specijalni gost pojavio se Leo Martin koji je tada služio vojsku u Titogradu. 

Objavio je i knjigu "Ide karavan i tri poeme", a u pripremi su "Podgorički marifetluci" i "Rokenrol skice stare Podgorice (Titograda)".

U ovom razgovoru, tvorac kultne emisije, po sopstvenim riječima razapet između neizdrživih istina i spasonosnih varki, kaže da je rokenrol danas zaboravljen, ali raduje ga što u Crnoj Gori konačno postoji talas bendova koji obećava bolje prilike u budućnosti.

Kažete da ste razapeti ste između neizdrživih istina i spasonosnih varki. Šta podrazumijevate pod tim?

-To je stanje savremenog covjeka, pa i mene. Svaki bogovjetni slobodoumni misleći covjek se nalazi u ulozi Kafkinog Jozefa i, mada nije ništa loše uradio, jednog lijepog jutra je uhićen. Pošto su istine neumoljive i počesto neizdržive, čovjek pokušava naći utjehu u vidu spasonosnih varki poput muzike, poezije, seksa, filma televizije, fudbala...

Vjerovatno ste negdje u skladu sa tom maksimom i došli do rokenrola. Kako je izgledao Vaš prvi susret sa tim svijetom?

-Moj prvi susret sa rokenrolom je bio talasanje na "Radio Luksemburgu" i slušanje najnovijih svjetskih hitova. Prvi pravi udar bio je susret sa pločama, singlicama koje je donio moj najstariji, počivši, brat Slobodan iz Pule, gdje je bio u mornarici. Još i danas mogu naslutiti i miris tih singlova: Elvis Prisli, Fets Domino, Čabi Čeker, "Bitlsi", "Stonsi"... petnaestak malih ploča, koje su u to vrijeme bilo pravo bogatstvo! Kasnije smo pribavili ploče iz Engleske, šaljući u pismu dinare koji su u to vrijeme bili konvertibilni. Ja sam docnije nastavio da sakupljam i kupujem ploče iz raznih krajeva naših i inostranih prostora tako da sada posjedujem oko 5,500 LP ploča i singlova!

Dio kolekcije ploča (Foto: Privatna arhiva)

Hajde da se osvrnemo na "Rock karavan". Riječ je o emisiji koja je tokom 2000-ih jedina isključivo posvećena rokenrolu. Takvi su bili odjeci javnog mnjenja. Kako je tekao put od ideje do realizacije tj. od koncepta do premijere na televiziji "Blue Moon"?

-Medijsko rokenrol putešestvije sam započeo na talasima ''Antene M'', prvog urbanog radija u Crnoj Gori. To je bilo 1. septembra 1994. u emisiji ''Rock me baby'' koja je trajala dvije godine. 1995. godine uređujem i vodim emisiju ''Yu rock portreti'' (dvije godine). Naporedo sa njom uređujem i vodim emisiju ''Prohujalo sa muzikom'' (Evergreen) 90 emisija. Zatim dolazi ''Yu rock karavan'' koji nakon godinu dana emitovanja prelazi u ''Rock karavan'' koji uređujem i vodim do 2000. godine. Tada radio talase zamjenjujem TV slikom i 5. novembra započinjem ''Rock karavan''.

Kakav je bio odziv gledalaca, koliko su Vam se javljali obzirom na interaktivan pristup koji je podrazumijevao i SMS poruke u realnom vremenu? U kom periodu je emisija bila najpopularnija?

-Odziv gledalaca bio je više nego dobar. U to vrijeme ''Rock karavan''je bio bum jer sam emitovao snimke koncerata domaćih i inostranih grupa puno prije YouTube-a, pa je to imalo posebnu draž za gledaoce. Oni su učestvovali direktno u emisiji sa porukama i javljanjem uzivo u nagradnim igrama. Mislim da je emisija bila najpopularnija prvih godina emitovanja, mada je i kasnije odziv bio zadovoljavajući. Meni je drago što sam ostavio neki trag u poprilično obezduhovljenom vremenu. To mi je bio i prvenstveno cilj - uputiti posebno mlade ljude na dobru  rok muziku, rok poeziju, stav i bunt koji pomjera stvari.

Godišnjica (Foto: Privatna arhiva)

Emisija se nedavno ponovo zavrtjela na radijskim talasima.

-Da. 13. februara na ''Svjetski dan radija'' počeo je novi ciklus emisija na "Radio Skadru'' od 18 do 20 sati. To je trebao da bude dio njihovog projekta ''Muzičko,edukativno,ekološki'' sa kojim su konkurisali za mjestom pod suncem “Evropske radio mreže” u Briselu. Kada sve ovo prođe nadam se da ćemo nastaviti.

Organizovali ste pregršt rok koncerata i svirki u Podgorici. Mi koji smo tad bili klinci pamtimo da se o njima pričalo na internet forumima. Kako je sve izgledalo na licu mjesta i možda da nam kažete nešto i o tadašnjoj crnogorskoj sceni? Pojavio "Autogeni trening", radili su takođe i "Glembajevi", "Qtera"...

-Od 2003.  godine organizujem hepeninge, svirke povodom jubileja''Rock karavana''. Tako sam , 13. jula iste godine, organizovao sa ''KIC'-om (ex''Domom Omladine'') “Crnogorsku rock scenu''. Tada je na krovu KIC-a 15 crnogorskih rok bendova u vremenu od 19 do jedan sat poslije ponoći pred više stotina rokenrol zaljubljenika.

Scena sredinom 2000-ih  (Foto: Privatna arhiva)

Pamtite i ranije decenije. Ovdje smo imali veliki bend "Makadam". A sa rokenrolom u našoj zemlji uvijek je problem što scena nije prošla novi talas, onda kada se taj pokret pojavio u Jugoslaviji - Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani... Kako vi gledate na sve to i kakve su bile osamdesete? Kako uopšte pamtite to vrijeme?

-Pošto sam vršnjak rokenrola ja pamtim i zlatne šezdesete i začetak crnogorske i jugoslovenske rok scene. Nešto je novo tad ušlo u naše živote. Grupe ''Entuzijasti'',''Podgoričani'', "Dječaci sa Morače'', ''Stelle'', ''Revis'', ''Montenegro five'', ''Egzodusi''... kasnije ''Vaga'', ''Makadam'',  "Osma sila'', ''Ružin trn'', ''Jozef K'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Perper''... "Makadam'' je bio najpopularniji bend u Crnoj Gori krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Snimili su i dva jako dobra albuma. Posebno je bila popularna pjesma ''Balerina'' koja se sluša i dana danas. Razgovarao sam sa Mirsadom Serhatlicem koncem prošle godine ispred Sahat kule u Podgorici i on mi je rekao da ove godine ''Makadam” priprema povratnički album i veliki koncert za jubilej 40 godina "Makadama". Obje ploče  grupa je snimila za ''RTB''  iz Beograda, jer Crna Gora nije imala izdavačke kuće kao ustalom ni rok kritiku, pa su grupe bile prepuštene same sebi - gažama  po klubovima i rijeđe koncertima. Inače, interesantan podatak za "Makadam" je da su imali sjajan zvuk prekaljenih muzicara. Poseban ugođaj je činio ''zvučni zid'' koji su stvarali dvojica klavijaturista: Savino Batanov i počivši Zlatko Zakrajšek. Savino je sada poznat u svjetskim razmjerama, svirao je sa Stingom. I on je trebao da dođe na jubilarni koncert. Što se tiče novotalasne scene u Crnoj Gori nje zapravo, koliko se ja sjećam, nije bilo. Uglavnom su to bili pop i rok bendovi ''Jozef K'', koji je ploču izdao takodje za ''PGP RTB'', zatim "Vaga" iz Podgorice, ''Ružin trn” i ''Katapult" iz Bara, nikšićki bend ''Osma sila". Koliko se sjecam ''Dr. Pikaso'' iz Nikšića je imao njuvejv elemenata. Da ne zaboravimo mega cara Ramba Amadeusa koji je jos 1979. godine svirao u pank grupi ''Radioaktivni otpad'' iz Herceg Novog, a 1981. u Titogradu osniva ''Tri Brus Lija''. Napravio sam intervju sa njim na ''Blue moon''- u  2001.  kada je Rambo došao u studio. Imam taj snimak na video kaseti. Novovalna scena kod nas je nažalost ''preskočena'', pa smo devedesetih sa alternativnim grupama ''Autogeni trening'', ''DST'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Qtera'' i drugim, ''uhvatili'' nekako korak sa regionalnom scenom.

Koji koncerti iz perioda Jugoslavije su ostali u Vašem sjećanju? Uopšte koji je najbolji koncert kojem ste prisustvovali?

-Koncerti su ''hodočašce'' rok posvećenika i za mene je odlazak na koncerte ravan odlasku vjernika u crkvu na liturgiju. Prisustvovao sam na bezbroj  sjajnih koncerata širom bivše nam domovine Jugoslavije i vani. Od domacih izdvojio bih koncerte beogradskih ''Silueta'' sa Zoranom Miščevićem, "Elipsa'', ''Entuzijasta'' iz Titograda, ''Korni grupe'', grupa ''Time" i ''Leb i sol'', ''Smak"... Čuo sam uživo i sve poznatije novotalasne grupe osamdesetih. Od stranih bendova "Doors'', u Parizu 2011, Rodžera Votersa, Igija Popa na "Exit"-u 2004,  Peti Smit takođe na "Exit"-u, "Jethro Tull", "Deep Purple" tri puta, "Dead Can Dance", "Yo la Tengo", Brajana Ferija...

Ima li danas rokenrola?

-Naravno da ima. Rokenrol nije mrtav dok su mu djeca vjerna! Imamo ''povratak otpisanih. ''Deep Purple'' su 12. decembra prošle godine imali sjajn koncert u ''Štark Areni'' pred 12.000 gledalaca, Brajan Feri u Areni i ''Jethro Tull'' u Sava centru takođe su 2018. i 2019. godine imali jako dobre koncerte, kao  i alt rok bendovi ''Yo la Tengo''  i ''Dead Can Dance'', koji su nastupili u “Domu omladine", odnosno u "Sava Centru". Nazalost ''Exit'' više nije rok festival. U Beogradu recimo ove godine je trebalo da se održi nekoliko velikih koncerata. ''Thidersticks''- 10.maj u ''Domu sindikata'', 4. juna "Nick Cave and Bad Seeds" u "Areni”, ''Pixies" na Tašmajdanu 1. septembra. Meni su karte u džepu, pa kad ovaj nesoj od virusa prođe nadam se da će rokenrol ponovo zatalasati ove prostore. U novom milenijumu imamo intersantnih novih grupa i ''povratak otpisanih'' legendarnih starih grupa. "Partibrejkers'', "Let 3'', Darko Rundek, ''Atomsko sklonište'', ''Električni orgazam'' su veoma dobro prihvaćeni od mladih ljudi koji nisu imali prilike da ih ranije vide. Isto je i sa interesantnim novim snagama kao što su "Goribor", ''E play'', ''Repetitor'', ''Artan Lili"...i kod nas ''Glembajevi'', ''DST'', ''Autogeni Trening”, ''Freedom'', ''Vrpca''... Crna Gora je imala  uvijek talentovanih muzičara i grupa. Vidjećemo, ima nade.

Konceti ravni odlasku vjernika na liturgiju (Foto: Privatna arhiva)

U sklopu "Rock karavana" promovisali ste i nove bendove. Koliko je u eri prije neograničenog interneta bilo zahtjevno doći do novih, ali i afirmisanih regionalnih, sastava i kako ste ih nalazili?

-Snalazio sam se na razne načine. Neke sam grupe i izvođače tražio i pronalazio na festivalima poput ''Exit''-a, a neki bendovi su dolazili na koncerte u Podgoricu na: ''Montanaro Jazz'', zatim na "Guitar Art Fest" u Herceg Novom, podgorički ''Blues samit'' itd. Veliki entuzijazam i energija. Recimo na ''Exit'' festivalu sam se uglavnom sam snalazio sa sonijevom digitalnom kamerom, ponekad uz Draženovu (sinovu) pomoć. Ima interesantnih anegdota. Intervju sa rok kritičarem Petrom Janjatovićem je snimala njegova supriuga, dok sam ja razgovarao sa njim. Sa Kizom, gitaristom ''Ritma nereda'', intervju je snimala njegova djevojka, kao i intervju sa Firčijem. One su držale kameru, a ja mikrofon. Intervju sa Zdenkom Kovačiček u Petrovcu na ''Petrovac jazz fest''-u snimao je kolega iz Kikinde, a u dva sata poslije pola noći razgovor sa Brankom Bogunovićem Pifom, gitaristom Zdenkinog pratećeg sastava, ispred hotela "Kastelo" snimao je basista grupe. Razgovor je bio toliko inspirativan da sam u tri poslije pola ponoći, kada mi je Zdenka aplaudirala i poljubila me poslije intervjua, doživio najveću satisfakciju u novinarskoj karijeri. Jednostavno, kada premotam film neke stvari mi izgledaju prosto nevjerovatno. Ljubav prema muzici prosto pokreće planine.

Da li ste vodili još neki razgovor sa članovima EKV-a?

-Nažalost, ne. Neoficijelno sam razgovarao sa Markom Milivojevićem u SKC-u u Beogradu prilikom koncerta ''Godfathers"- a kada je bio preuzeo bubnjarske palice u EKV. Ubjeđivao je jednu djevojku da sada svira sa ''Ekatarinom'', pošto ona nikako nije mogla da povjeruje. Ni meni nije tako djelovao. Pričao je da mu je otac čuveni džez bubnjar Nafta. Kasnije sam se uvjerio u njegovo umijeće, Marko je stvarno sjajan bubnjar. Pričao sam i sa Kojom o Milanu. On kaže da je Milan bio poseban, sjajnog muzičkog i književnog obrazovanja, posebno filozofije. Nažalost, poslije prvog legendarnog albuma ''Šarla'' imali su potpuno različite muzičke vizije. Sjećam se i Margitine svirke sa "Autogenim treningom" u klubu "Tvrđava" na Skalinama. Bila je pomalo udaljena i odsutna. Samo se smješkala. "Autogeni trening" se trudio iz petnih žila, posebno Dino Kapetanović. Margita je sjedjela kasnije usamljena za jednim stolom u uglu, na terasi. Ja sam prišao da je pozdravim. Pokušao sam da pričam sa njom i pomenuo Milana, međutim ona se samo blago osmjehnula i odmahnula rukom. Gledala je sjetno i odsutno preko skoro presahle Morače. Koncert je održan ljeti, ako se ne varam u avgustu. Nisam želio da budem naporan i jednostavno sam se udaljio dirnut Margitinim stanjem.

Intervju sa Firčijem (Foto: Privatna arhiva)

"Rock Karavan" se ne emituje od 2014. Planirate li neke nove televizijske aktivnosti u medijima i čemu ste bili posvećeni kao autor u posljednjih šest godina?

-Na ''Radio Skadru'' sam, od 2014. do 2018.  zatalasao 63 emisije sa prekidima, zbog diskus hernie. Išao sam mnogo u disko i rok klubove, pa sam priuštio diskus herniu.  Izdvojio bih, između ostalog, dva obimna radio intervjua sa Kojom iz ''Discipline kičme”, u trajanju od tri i četiri i po sata (vjerovatno najduži radio intervju), kao i emisiju posvećenu prerano preminulom kultnom crnogorskom muzičaru i umjetniku Igoru Perazicu (četiri sata i četrdeset minuta). Sada sam upravo, na ''Svjetski dan radija'' 13. februara ove godine, započeo novi ciklus emisija ''Rok karavan”. Osnovao sam NVO ''Rok karavan'' prije par godina i ove godine sam pripremao ''Crnogorsku gitarijadu'' za maj, kao i ''Blues karavan'', ali me je trenutno omela korona. KIC je 30. marta u okviru jubileja 55 godina bio uvrstio u program i ''25 godina medijskog rada Rok karavana". Ovaj događaj je odgođen za neko srećnije vrijeme koje će nadam se ipak doći.

Pomenuli ste pokojnog Igora Perazića, vrsnog muzičara i umjetnika, nažalost u određenoj mjeri i neshvaćenog. Kakva je Vaša uspomena na njega?

-Što se tiče prerano preminulog umjetnika Igora Perazića, radi se, po mom skromnom mišljenju o izuzetnom, možda i ponajboljem, svestranom crnogorskom muzičaru, multinstrumentalisti suptilnog i emotivnog vokala i maestralnom violončelisti. Njegov prerani odlazak me  duboko dirnuo i najmanje što sam mogao je da mu posvetim jednu emisiju na ''Skadar radiju” u trajanju od četiri sata i četrdeset  minuta. Tu su mi pomogli moj sin Dražen i ćerka Svetlana koji su ga takođe poznavali i evocirali su uspomene na Igora na radiju. Međutim, i za života i poslije njegovog odlaska iz muzike i ovog svijeta nije ni približno aktuelizovan u medijima koliko je zaslužio. To nažalost više govori o nama nego o njemu. Evo jedne anegdote iz 2015. godine iz Dobrih voda (Bar). Sjedio sam sam sa prijateljicom u jednom lokalu na obali mora u septembru mjesecu, tik uz more. Baš idilično pijuckamo piće i ja od konobara tražim da pusti od Toma Džonsa  ''Green Green Grass Of Home'' i on mi naravno ispuni želju. Kreće i druga pjesma ''Fall in love'' i kada je krenula treća ''Delilah'' dolazi pravo niotkuda gazda lokala vičući ''Što je ovo Igor Perazic?", jer sam ga podsjetio na njega, "gasi ovo brzo". I šta će konobar nego da ugasi muziku izvinjavajući se. Mi se zahvalimo i udaljimo. Gazda je toliko razvio neko gadni turbo folk da se čuo čak do kraja  obale gdje smo se bili udaljili. Inače, napisao sam jednu malu posvetu Igoru pod nazivom''Show shadow'', po njegovoj pjesmi. Čitao sam je u emisiji, imam taj snimak.

Ponajbolja verzija pjesme (Izvor: YouTube)

Šta mislite o ovoj novoj generaciji bendova u Crnoj Gori. "Parampaščad" , "BubnjIvi i psi" , "Rudolf", "Freedom"...Čini se da konačno ima više sastava u opticaju. Pojedini su izdali i albume.

Da, imamo trenutno intersantnih bendova u Crnoj Gori. Ja sam bio predvidio dvije veceri ''Crnogorske gitarijade 2020''  u maju. Prva noć je bila predviđena za mlade snage, grupe ''Rock ‘N’ Peace'', ''Blues Dogs band", ''Light Under The Black Mountain'', ''VIS Tetra'', ''Parampaščad", "Rudolf"... Napomenuo bih da je Ivan Ivanovic trenutno najtalentovaniji rok muzičar u Crnoj Gori.  Ne mogu da se ne prisjetim hepeninga iz 2006.  godine u ''Pivari'' u Podgorici povodom jubileja šest godina ''Rok karavana'', na televiziji MBC, kada smo kuburili sa opremom za koncert i Ivan je donio činele za bubnjeve tik pred početak svirke pred prepunom "Pivarom''. Izdvojio bih i "Beatz & Rhymes", ''Mikrokozmu'', "Acid radio'', ''Vrpcu"... Dakle, očigledno je da nam ne fali kvalitetnih bendova u Crnoj Gori i nadam se da će se moj san o povratku rokenrola u Podgoricu ostvariti u dogledno vrijeme, jer noć je najcrnja prije svitanja zore.

Search Results

Web results'',''Mikrokozmu'',''Freedom'',''Ecid radio'',''Vrpcu”... Dakle, očigledno je da nam ne fali kvalitetnih bendova u Crnoj Gori i nadam se da će se moj san o povratku rokenrola u Podgoricu -''Rokenrol se vraća kući” - ostvariti u dogledno vrijeme jer ''noć je najcrnja prije svitanja zore”!

Braco Subotić iz "Vrpce" u "Rock karavanu" (Foto: Privatna arhiva)

Gdje je mjesto rokenrolu u današnjem društvu, da li je rokenrol potcijenjen i šta mogu nadležni da urade za rokenrol, a da ga pri tome ne potčine svojim interesima  i ne ugroze njegovu nezavisnost i slobodu?

-Mislim da današnje vrijeme, posebno kod nas, nije baš ponajbolje za rokenrol koje je dobrano potcijenjen, kao i rok kultura i kultura uopšte! Može se slobodno reći da je rok kultura ''posljednja rupa na svirali''. Nadležni mogu puno da urade, ali neće ako se ne tiče njihovih interesa. I ovi rok festivali što postoje pod uredničkom su palicom aktivista partije na vlasti! Ali pošto je rokenrol bunt koji pokreće stvari, to podrazumijeva neprestanu borbu za status koji on neizostavno zaslužuje. ''Crnogorska gitarijada'' i ''Blues karavan'' su bili pod znakom pitanja i bez ove sadašnje pošasti koronavirusa, međutim nadam se da će nadležni ipak imati sluha za urbanu muziku mladih i njihovo mjesto pod suncem. Pored kritika da status u Crnoj Gori bude bolji, evo i nekih sugestija i predloga, pa i pohvala, za one koji to zaslužuju. Pohvala za Snežanu Burzan iz KIC-a. Oni imaju sluha za muziku i rokenrol, pa su ove godine za jubilej uvrstili u program i segment o "Rock karavanu", kao i set jako dobrih koncerata. Ja bih predložio nadležnima otvaranje rok kluba u okviru muzičkog centra, gdje bi rok muzičari mogli da sviraju svake večeri. A preko dana bi se organizovali edukacije, puštanje muzike sa ploča, izložba rok omota itd. Predložio bih i, po mogućnosti,  otvaranje rok radija i rok televizije, a možda, u dogledno vrijeme, i rok akademije za edukaciju mladih rok muzičara. Treba samo imati malo više sluha za rok muziku i mlade ljude koji se bave i koji će se baviti njom. 

Milan Stanišić